Zobeni keksići (i jedno pitanje...)

Pisati blog ili ne? .. pitanje je sad...


Pitala sam vas gdje želite da objavim recept za ove keksiće i dosta vas je reklo - na instagram! Super, pomislih, to mi je jedna do tri slike koje i onako imam u mobitelu, sastojaka nema puno, a i tekst je kratak- stavit ću recept na instagram... No onda mi se javilo par vas koji ste rekli- na blog! Na blogu nam je sve lijepo opisano, pregledno, veliko , ima više slika, a i reče se koja i mimo opisa recepta... Dobila sam i poruku: Gdje god da staviš recept, ja ću ga naći i napraviti bez razmišljanja i s punim povjerenjem jer znam da su ti recepti točni i dobro objašnjeni...

Dakle- opet sam na početku- pisati blog ili ne...

Blog je nešto što zahtjeva moje vrijeme, zapravo puno mog vremena, jer da bi recept bio takav da ga s lakoćom možete razumjeti i pratiti, treba vremena- vremena za napisati uvod, zaplet i rasplet, vremena za prenijeti fotografije sa mobitela ili fotoaparata, vremena za obradu fotografija, vremena za opetovano čitanje cijelog teksta i traženje grešaka, vremena za uređivanje ukupnog izgleda posta, vremena da na miru sjednem, da me nitko ne prekida, da ne kuham ručak/večeru, da ne peglam, čitam, odmaram, šetam s psima,... vremena da ga posvetim blogu- a ne mojima doma...

Instagram (i facebook- nešto manje)- traže možda pola sata sveg toga- plus- skupljaju lajkove, imaju direktnu komunikaciju s pratiteljima (koliko vas mi je ostavilo komentar pod blog postom?), podižu gledanost, povećavaju vidljivost, dovode pratitelje itd itd..

Pisati blog ili ne...

Pisat ću ga, iako to znači da ćete neke recepte dulje čekati, iako to znači da neću do kraja godine skupiti 10000 pratitelja na instagramu, iako to znači da će mi suprug grintati: što ne spavaš do kasno u noć...
Pomalo..kako stignem..

Ali ne brigajte- bit će i insta recepata-  da ne davim ovako dugim uvodom za ovako kratak recept!

Sastojci:
24 kom

200 g maslaca  sobne temeperature
150 g smeđeg šećera
1 jaje
prstohvat soli
125 g glatkog brašna
pola vrećice praška za pecivo
kavena žličica cimeta
250 g zobenih pahuljica

Krenite s maslacem i šećerom miksajući ih skupa. Dodavajte im redom slijedeće sastojke kako su navedeni u receptu (prašak za pecivo i cimet  ipak najprije umješajte u brašno) i završite zobenim pahuljicama.

Od dobivene smjese odvajate komade cca 30-32 g i mokrim dlanovima ih oblikujte u kugle. Kugle poslažite na pek papir na lim i spljoštite dlanom. Ostavite razmak između keksa.

Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 165 °C s ventilacijom 2 lima od jednom ili na 175 °C bez ventilacije -jedan po jedan lim nekih 15ak minuta- odnosno dok ne krenu rumeniti na rubovima.

(Kad radite nešto po receptu- vrijeme pečenja je jedino koje zapravo, u nekoj mjeri možete mijenjati- tj ne trebate se držati striktno koliko piše u receptu, jer svaka naša kućna peć drugačije peče.)

Pečene kekse ostavite na limu dok se ne ohlade, pa ih ohlađene premjestite u kutiju za kekse... ili odmah razdijelite svojima doma..

Ove kekse možete napraviti sa npr pastom od datulja umjesto šećerom i sa integralnim brašnom umjesto bijelog- i odmah ćete dobiti zdraviju verziju istih... za ponijeti za užinu u školu, na posao u šetnju...

Guštajte mi i hvala vam na čitanju!!