I evo, prošao je sam Božić... mislila sam da ću vam dojmove o ovim keksićima uspjeti napisati prije samog Božića tako da, ako uopće ima onih koji ih nisu nikad radili (poput mene) da se ne misle, da se ne predomišljaju i da se uhvate posla i da ih naprave... ali nisam stigla... oke, možda sam i bila lijena tipkati... mada mislim da mi je zapravo bilo lijepo - pa sam samo guštala... pekla kolačiće i guštala...
Koliko god lutali bespućima recepata, isprobavali nove, kemijali, slagali, kombinirali - na kraju je uvijek zaključak da su najbolji slatki zalogaji zapravo oni najjednostavniji. Ako malo pogledate i deserte poznatih slastičara- zapravo su oni, u svojoj biti, jednostavni, možda tek nešto drugačije oblikovani i složeni.
I napokon je počelo to vrijeme... vrijeme fažola, kiselog kupusa, suhog mesa i kobasica, vrijeme bure koja sve nosi, naloženog šporeta, mekane dekice, dobre knjige, vrućeg čaja... vrijeme obitelji i dragih prijatelja, vrijeme druženja, paljenja svijeća...
